Projekt je započeo „Radionicom filcanja vune“. ULUPUH-ova članica Sekcije za tekstilno stvaralaštvo Lili Poljak filcanjem se bavi preko dvadeset godina te je polaznice provela kroz proces močenja vune, oblikovanja i prešanja te dovela do konačnog rezultata – filcanih slika, etuija, nakita. Cilj radionice bio je širiti staro znanje izrade filca i početnike dovesti do izrade finalnog proizvoda (uporabnog ili ukrasnog predmeta), kroz poticanje kreativnosti, druženje, razmjenu iskustva i uzajamno učenje i podršku.

Marijana Županić Benić, docentica na katedri Umjetničkog područja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, umjetničkim i umjetničko-pedagoškim radom bavi se više od dvadeset i pet godina. S polaznicima je izrađivala dvije vrste lutki na radionici „Lutkarska tehnologija i animacija“. Lutke za prst uključuju osnove šivanja te korištenje filca. Lutke su manjih dimenzija i pogodne su za igranje s manjom djecom, dok su ginjol lutke veće, posebne su jer imaju istaknute crte lica, predimenzionirane oči i stavljaju se na cijelu ruku pa se može upravljati pokretima njihovih ruku. Kroz predavanja i praktičan dio polaznici su se upoznali s osnovnim postupcima i tehnologijom likovnog oblikovanja lutaka; od različitih tehnika primijenjenog oblikovanja (tekstilno, kiparsko i slikarsko) do različitih materijala i pribora vezanog uz oblikovanje lutaka. Na taj su način polaznici usavršili metode izrade vlastite unikatne lutke.

Na radionici izrade nakita pod nazivom „Kovanje i Kovina“ polaznici su naučili rukovati različitim alatom, upoznali se s metalom te promišljali i izrazili vlastitu kreativnost s metalom kao materijalom. Voditeljica radionice je članica ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetničkog nakita Julijana Rodić Ozimec. Zlatarstvom se bavi kao obiteljskim obrtom te ima puto iskustva upravo u oblikovanju nakita od različitih metala, zbog čega se njezini radovi mogu pronaći u suvenirnicama muzeja diljem Hrvatske. Rezultat ove radionice je bio niz unikatnih predmeta – od broševa do ogrlica i narukvica.

„Online tečaj keramike i ručnog oblikovanja gline“ vodila je Pamela Ivanković, keramičarka koja se ovim poslom bavi od 1996. godine i doista ima niz kvalitetnih radova iza sebe. Njezina je radionica okupila velik broj zainteresiranih polaznica koje su se aktivno nastavile baviti izradom keramičkih predmeta i nakon završetka radionice. Polaznice su naučile osnove materijala, modeliranje na nekoliko načina, naučili razliku kod dekoriranja, produbile vještine kao što su razvijanje mašte, logičko i apstraktno mišljenje i fina motorika ruke. Oblikovale su bijelu i crvenu glinu koja je potom glazirana i paljena u ateljeu voditeljice.

Snježana Pokos Vujec, također članica Sekcije za keramiku, porculan i staklo, vodila je nešto drugačiju radionicu. U pitanju su bila putopisna predavanja pod nazivom „Svugdje je lijepo, s keramikom najljepše“ kroz koju je opisala svoj boravak na umjetničkim rezidencijama u Latviji, Tunisu i Kini. Ujedno je polaznicima opisala koje su specifičnosti izrade keramike i motiva svake od zemalja te ih upoznala s različitim načinim obrade keramike.

Treća radionica koja je bila vezana za keramiku je također bila tematski potpuno drugačija od prve dvije. Voditeljice su bile keramičarke Danijela Pičuljan i Tajana Berga, koja se ujedno bavi i art terapijom te je radionica „Oslobodite se straha pomoću umjetnosti“ imala za cilj upravo inspirirati polaznike da se bave kreativnošću kako bi se oslobodili stresa i negativnih emocija. Sudionici su, stvarajući novi predmet od gline, razgovarali i dijelili iskustva vezana uz proteklo razdoblje pandemije i nepogoda te pri tome izradili umjetničko djelo s pričom koje je pozitivno djelovalo na njihovu psihu.

Teoretičarke mode i dizajnerice Jadranka Hlupić Dujmušić i Petra Krpan vodile su radionicu „Teorija mode kao novo ishodište u modnom dizajnu“. Jadranka Hlupić Dujmušić dizajnerica je koja se bavi i kustoskim radom dok je Petra Krpan zaposlena na Zavodu za dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, što je dobitna kombinacija kada je u pitanju spoj teorije i prakse, a upravo o tome je bilo riječi na ovoj radionici. Predavanja su obuhvatila teme od filozofije i estetike pa sve do menadžmenta u kontekstu mode. Kroz radionicu polaznici su naučili kako opstati na tržištu mode i kako njegovati osobni modni stil te kako od modnih konzumenata postati njezinim kreatorima. Cilj radionice je bio educirati polaznike o trendovima u modnoj industriji i problemima koje suvremena moda stvara u okolišu te o temama vezanim za tržišno funkcioniranje mode.

Praktični dio teorije o modi održan je na radionici „Novi hrvatski krpež 2“ voditeljice dizajnerice Milene Rogulj. Inspirirane hrvatskim tradicijskim ruhom i starim tehnikama ručnog rada, polaznice iz različitih dijelova Hrvatske doprinijele su svojim znanjem i na kraju su nastali brojni unikatni umjetnički predmeti. Svaki je rad bio poseban i jedinstven, a pod stručnim vodstvom Milene Rogulj svaki je dobio i umjetničku vrijednost.

Radionicom „Tijelo riječi – što govori koža?“ pristupilo se stvaranju poezije i pokreta kroz fizičke impulse koji su stimulirani na različite načine – pripovjedačkim tehnikama, taktilnim, auditivnim i senzorno-motoričkim podražajima. Voditeljice radionice bile su spisateljica Neva Lukić i Josipa Bubaš, koja se u svom radu bavi tijelom i pokretom. Radionica je rezultirala pisanim radovima – poezijom, bajkama i pričama koje su inspirirane tjelesnim procesom ježenja.

Posljednju radionicu vodio je član Sekcije za fotografiju Robert Gojević koji se u svom radu bavi starim tehnikama izrade fotografija, između ostalih i cijanotipijom. Kroz radionicu „Cijanotipija | negativ – pozitiv“ polaznici su izrađivali fotografije ovom tehnikom uz 1899. godine koja uvelike ovisi o sunčevom svjetlu, odnosno duljini ekspozicije. Stoga je svako djelo bilo jedinstveno, a dodatno su fotografije obrađivali i kavom, crnim vinom ili začinima kako bi dobili fotografije druge boje, a ne samo izrazito plave kakve nastaju zbog cijanina.